Posljednjih je godina precizna poljoprivreda revolucionirala način na koji poljoprivrednici kultiviraju svoje usjeve. Jedna od tehnologija koje najviše obećavaju u preciznoj poljoprivredi je uporaba senzora. Korištenjem senzora poljoprivrednici mogu pratiti različite parametre svojih usjeva u stvarnom vremenu i donositi informiranije odluke. U tom kontekstu, korištenje senzora za upravljanje navodnjavanjem kap po kap u uzgoju krumpira postaje sve popularnije.
Navodnjavanje kap po kap je tehnika koja štedi vodu gdje se voda dovodi izravno u zonu korijena biljaka. Ova tehnika je posebno pogodna za uzgoj krumpira jer krumpir ima plitak korijenski sustav, a tlo treba održavati vlažnim, ali ne mokrim. Međutim, uspjeh navodnjavanja kap po kap uvelike ovisi o sposobnosti primjene prave količine vode u pravo vrijeme. Tu na scenu stupaju senzori.
Senzori mogu mjeriti različite parametre tla i usjeva, kao što su vlažnost tla, temperatura i rast biljaka. S ovim informacijama poljoprivrednici mogu optimizirati količinu i vrijeme isporuke vode biljkama. Na primjer, senzori mogu detektirati kada se tlo osuši i automatski aktivirati sustav za navodnjavanje. Time se sprječava nedostatak vode u biljkama i osigurava optimalan rast i prinos.
U uzgoju krumpira senzori se također mogu koristiti za praćenje razine hranjivih tvari u tlu. Krumpiru su potrebne posebne hranjive tvari, poput kalija i fosfora, kako bi pravilno rastao. Korištenjem senzora za mjerenje razine hranjivih tvari u tlu, farmeri mogu prilagoditi primjenu gnojiva kako bi zadovoljili potrebe usjeva. To ne samo da osigurava optimalan rast i prinos, već i smanjuje rizik od ispiranja hranjivih tvari i onečišćenja.
Još jedna prednost korištenja senzora za upravljanje navodnjavanjem kap po kap u uzgoju krumpira je smanjenje rasipanja vode. Tradicionalne metode navodnjavanja, kao što su raspršivači iznad glave, mogu dovesti do značajnog gubitka vode zbog isparavanja i otjecanja. Navodnjavanje kapanjem, s druge strane, dovodi vodu izravno u zonu korijena, smanjujući gubitak vode i povećavajući učinkovitost korištenja vode. Kombinacijom navodnjavanja kap po kap sa senzorima, poljoprivrednici mogu dodatno smanjiti rasipanje vode primjenom vode samo kada i gdje je to potrebno.
Korištenje senzora za upravljanje navodnjavanjem kap po kap u uzgoju krumpira nije samo korisno za poljoprivrednike nego i za okoliš. Nestašica vode je globalni izazov, a poljoprivreda je jedan od glavnih korisnika vode. Učinkovitijim korištenjem vode poljoprivrednici mogu pridonijeti očuvanju ovog dragocjenog resursa. Štoviše, smanjenje rasipanja vode također smanjuje rizik od erozije tla i onečišćenja.
Zaključno, uporaba senzora za upravljanje navodnjavanjem kap po kap u uzgoju krumpira obećavajuća je tehnologija koja može koristiti poljoprivrednicima, okolišu i društvu u cjelini. Dajući informacije u stvarnom vremenu o stanju tla i usjeva, senzori omogućuju poljoprivrednicima donošenje informiranih odluka o upravljanju vodom i hranjivim tvarima. To zauzvrat dovodi do optimalnog rasta i prinosa, smanjenog rasipanja vode i ekološke održivosti. Kako se tehnologije precizne poljoprivrede nastavljaju razvijati, uporaba senzora vjerojatno će postati još raširenija i ključna za budućnost poljoprivrede.
Nizozemski poljoprivredni časopis Boerderij nedavno je objavio članak o tome kako koristiti senzore za optimizaciju navodnjavanja kap po kap u krumpiru. Navodnjavanje kapanjem je metoda primjene vode izravno u zonu korijena biljaka kroz mrežu cijevi i emitera, što može smanjiti rasipanje vode i poboljšati učinkovitost korištenja vode u usporedbi s drugim metodama navodnjavanja kao što su prskalice ili brazde. Međutim, navodnjavanje kapanjem zahtijeva preciznu kontrolu isporuke vode, budući da emiteri moraju ispuštati vodu konstantnom brzinom kako bi se izbjegli neravnomjerni obrasci vlaženja i neravnoteže hranjivih tvari.
Članak opisuje studiju slučaja farme krumpira u Nizozemskoj koja je koristila senzore za fino podešavanje svog sustava navodnjavanja kap po kap. Farma je postavila senzore vlažnosti tla na različitim dubinama u profilu tla za mjerenje sadržaja vode i temperature tla. Senzori su bili povezani s telemetrijskim sustavom koji je bežično prenosio podatke do središnje upravljačke jedinice, koja je obrađivala informacije i slala naredbe kontroleru za navodnjavanje.
Regulator za navodnjavanje je programiran da prilagodi brzinu protoka vode i trajanje ciklusa navodnjavanja na temelju očitanja senzora i potrebe usjeva za vodom. Potreba usjeva za vodom izračunata je pomoću koeficijenta usjeva koji je uzeo u obzir fazu ciklusa rasta, vremenske uvjete i vrstu tla. Koeficijent usjeva izveden je iz referentnog modela evapotranspiracije koji procjenjuje količinu vode koju bi usjev trebao ispariti i transpirirati kako bi održao svoje fiziološke funkcije.
Farma je također koristila meteorološku stanicu za prikupljanje podataka o padalinama, temperaturi, vlažnosti i brzini vjetra, što je pomoglo u predviđanju potrebe usjeva za vodom i prilagođavanju rasporeda navodnjavanja u skladu s tim. Meteorološka stanica bila je povezana s telemetrijskim sustavom i središnjom upravljačkom jedinicom koja je sinkronizirala kontroler navodnjavanja s vremenskim podacima.
Rezultati studije pokazali su da korištenje senzora za optimizaciju navodnjavanja kap po kap u krumpiru može uštedjeti vodu, energiju i gnojivo, a istovremeno povećati prinos i kvalitetu. Farma je uspjela smanjiti stopu primjene vode za 30% bez utjecaja na prinos i poboljšati kvalitetu gomolja smanjenjem broja šupljih i deformiranih gomolja. Farma je također uštedjela energiju smanjivanjem vremena pumpanja i učestalosti filtracije sustava za navodnjavanje, a uštedjela je i gnojivo smanjenjem gubitaka ispiranjem i otjecanja hranjivih tvari.