Rastuća prijetnja antimikrobne rezistencije navela je istraživače da posvuda traže nove spojeve. Ovaj tjedan u mBio, multinacionalni tim istraživača u Europi izvijestio je o otkriću novog antifungalnog antibiotika pod nazivom solanimycin. Spoj, prvobitno izoliran iz patogene bakterije koja inficira krumpir, čini se da ga proizvodi široki spektar srodnih biljnih patogenih bakterija.
Solanimycin djeluje protiv širokog spektra gljivica za koje se zna da inficiraju i uništavaju poljoprivredne usjeve, tvrde istraživači. U laboratorijskim studijama, spoj je također djelovao protiv Candida albicans, gljivica koja se prirodno pojavljuje u tijelu, ali može uzrokovati opasne infekcije. Rezultati sugeriraju da bi solanimicin i srodni spojevi mogli biti korisni iu poljoprivrednim iu kliničkim uvjetima.
Mikrobi u tlu, posebno iz roda Actinobacteria, proizvode većinu terapeutskih antibiotika koji se danas koriste. Novo otkriće sugerira da mikroorganizme biljnog podrijetla vrijedi pomnije promotriti, pogotovo jer usjevi razvijaju otpornost na postojeće tretmane, kaže dr. mikrobiologinja Rita Monson sa Sveučilišta u Cambridgeu. Vodila je studiju s molekularnim mikrobiologom dr. sc. Miguelom Matillom u Estación Experimental del Zaidín Španjolskog istraživačkog vijeća u Granadi.
"Moramo opsežnije promatrati mnogo više mikrobnih populacija koje su nam dostupne", rekao je Monson.
Patogena bakterija krumpira Dickeya solani, koji proizvodi solanimicin, prvi je put identificiran prije više od 15 godina. Istraživači u laboratoriju molekularnog mikrobiologa Georgea Salmonda, Ph.D., na Sveučilištu Cambridge, počeli su istraživati njegov antibiotski potencijal prije desetak godina.
“Ovi sojevi su se brzo pojavili i sada su široko rasprostranjeni”, rekao je Matilla.
Solanimycin nije prvi antibiotik otkriven iz mikroba. U prijašnjem radu istraživači su to otkrili D.solani proizvodi antibiotik nazvan oocidin A, koji je vrlo aktivan protiv više gljivičnih biljnih patogena.
Ta prethodna otkrića, zajedno s analizom genoma bakterije, nagovijestila su da bi mogla sintetizirati dodatne antibiotike, rekao je Matilla, također s antifungalnim potencijalom. Taj se savjet isplatio: Matilla, Monson, Salmond i njihovi kolege otkrili su da kada su utišali gene odgovorne za proizvodnju oocidina A, bakterija je nastavila pokazivati antifungalno djelovanje.
To je opažanje dovelo do identifikacije solanimicina i identifikacije genskih skupina odgovornih za proteine koji čine spoj.
Istraživači su otkrili da bakterija štedljivo koristi spoj, proizvodeći ga kao odgovor na gustoću stanica. Kiselo pH okruženje - poput onog prisutnog u krumpiru - također aktivira klaster gena solanimicina. Monson je rekao da gotovo izgleda kao pametan zaštitni mehanizam.
“To je antifungik za koji vjerujemo da će djelovati tako što će ubiti gljivične konkurente, a bakterije imaju veliku korist od toga,” rekao je Monson. "Ali ne uključujete ga osim ako niste u škripcu."
Monson je rekao da su istraživači počeli surađivati s kemičarima kako bi naučili više o molekularnoj strukturi solanimicina i bolje razumjeli kako djeluje. Zatim su ona i Matilla rekle kako se nadaju nastavku testiranja spoja na biljnim i životinjskim modelima.
"Naši budući koraci usmjereni su na pokušaj korištenja ovog antibiotika protiv gljivica za zaštitu biljaka", rekao je Matilla. Istraživački tim ovo otkriće vidi kao ohrabrujući znak da biljni patogeni — poput D.solani — mogli bi se nagovoriti da naprave spojeve koji se mogu koristiti protiv bolesti biljaka i ljudi.
"Moramo se otvoriti istraživanju svega što postoji kako bismo pronašli nove antibiotike", rekao je Matilla.