#Invazivne vrste #Ugrožavanje bioraznolikosti #Mjere kontrole #Kontrola CarduusAcanthoides
Carduus acanthoides, obično poznat kao čičak bez perja, invazivna je biljna vrsta koja se brzo širi mnogim regijama svijeta. Porijeklom je iz Europe i Azije, ali je sada postala glavna prijetnja bioraznolikosti u mnogim dijelovima Sjeverne Amerike, Australije i Novog Zelanda. U ovom članku raspravljat ćemo o razvoju i posljedicama invazije Carduus acanthoides, te o potrebi poduzimanja hitnih mjera za kontrolu njezinog širenja.
Razvoj: čičak je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka koja se uglavnom razmnožava sjemenom. Sjeme se može raspršiti vjetrom, vodom i ljudskim aktivnostima poput transporta kontaminiranog tla i opreme. Biljka dobro raste u poremećenim područjima, otvorenim poljima, pašnjacima i uz ceste, a može brzo formirati guste monokulture, nadmašujući domaću vegetaciju za resurse kao što su voda, svjetlost i hranjive tvari. Također nema prirodnih predatora ili bolesti u napadnutim područjima, što otežava kontrolu.
Posljedice: Invazija Carduus acanthoides ima brojne negativne posljedice na okoliš i gospodarstvo. Smanjuje produktivnost pašnjaka i usjeva, smanjuje kvalitetu i količinu krme koja je dostupna stoci i povećava troškove kontrole korova. Također mijenja strukturu i funkciju prirodnih ekosustava, smanjuje biološku raznolikost i prijeti ugroženim vrstama. Bodljikavi čičak također je opasan po zdravlje ljudi i životinja zbog svojih bodljikavih listova i stabljika.
Mjere kontrole: Za kontrolu širenja Carduus acanthoides može se poduzeti nekoliko mjera, uključujući prevenciju, mehaničku kontrolu, kemijsku kontrolu i biološku kontrolu. Prevencija uključuje smanjenje širenja biljke edukacijom, praćenjem i karantenskim mjerama. Mehanička kontrola uključuje ručno povlačenje, košenje ili rezanje biljaka prije nego proizvedu sjeme. Kemijsko suzbijanje uključuje korištenje herbicida koji ciljano djeluju na biljku bez oštećenja okolne vegetacije. Biološka kontrola uključuje uvođenje prirodnih neprijatelja poput insekata, gljivica i patogena koji se hrane biljkom.
Zaključno, invazija Carduus acanthoides ozbiljna je prijetnja bioraznolikosti i okolišu. Potrebno je poduzeti hitne mjere za suzbijanje širenja i sprječavanje daljnjih šteta. Prevenciju, mehaničke, kemijske i biološke mjere kontrole treba koristiti u kombinaciji kako bi se postiglo učinkovito upravljanje ovom invazivnom vrstom.